Fotografska izložba ‘Zagreb – Portret grada Camerom obscurom’ u Lapidariju Arheološkog muzeja

Izložba fotografija Zagreb – Portret grada Camerom obscurom u Lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu otvorit će se u nedjelju 16. lipnja s početkom u 12 sati.

Osamdeset godina je prošlo od osnutka Hrvatskog fotosaveza (1939.-2019.). U sklopu ove obljetnice Hrvatski fotosavez je, među inim, posvetio niz radionica Camera obscura, najosnovnijem fotografskom alatu. Hvatajući slike grada u jednostavnu ručno izrađenu svjetlosnu zamku (kutiju) mladi ljudi (a i oni stariji) lakše mogu razumjeti fotografski medij kroz očiglednu sinergiju autora, motiva i svjetla.

Autor bira motiv, kontrolira svjetlo, hvata ga kroz kutiju na osjetljivi papir (može i film), odbrojava mu minute ili sate i napokon razvija kao negativ i pozitiv, koji čine temelj fotografije.

Na ovoj izložbi tema je Zagreb. Motivi su birani očima osnovnoškolaca, gimnazijalaca i studenata. Što su vidjeli ti mladi ljudi šetajući gradom koji nuđa povijesne zabilješke od rimskog doba do suvremene arhitekture, od mladenačkih zafrkancija (na primjer običaj da na ogradi lokotom zaključaju svoju vjernost), do historicističkih fasada, od umjetničkih spomenika (Meštrovićev zdenac) do tržnice i crkva?

Ono što te fotografije razlikuje od drugih je njihova montažna cjelovitost u pozitiv-negativ, njihova nedotjeranost, neka fina mekoća. Pogled kroz Cameru obscuru najbliži je stvarnom pogledu prolaznika koji nema vremena za detalje, niti za bilo koje uživljavanje u druge prolaznike, automobile i sve drugo što se kreće. Čovjekov stvarni pogled u gradu je opći pogled na ugođaj, dok su mu stvari u pokretu, na koje nije fokusiran, samo mutni trag. A pozitiv-negativ je poput dana i noći, cjelina koju svakodnevno doživljava grad sa svojim stanovnicima, prirodnim mijenama svjetla.

Na ovim zrcalno kolažnim fotografijama grad se vidi iz neočekivanih kutova i vizura, bilo iz blizine, iz daljine, iz visine ili pak sasvim nisko, gotovo iz puzajućeg položaja (ovisi odakle kamera hvata sliku). Ponekad je to stvarno zrcalna slika (u izlogu), ponekad snena (kroz dvije ekspozicije na istom papiru). A ljudi su poput duhova, kao i sav brzi promet ili let. Camera obscura kao da je baždarena na vječnost, a slikar-svjetlo vidi samo mirnu postojanost, te isključuje brzinu kao nebitnu vremensku nazočnost.

Tako Camera obscura poput kakvog zen filozofa zapisuje samo postojani trenutak mirovanja i njemu pridaje važnost. Zato fotografije rađene Camerom obscurom imaju draž umjetničke transformacije, crno-bijele produhovljenosti i poetičnosti kojom su mladi ljudi opjevali Zagreb grad. (Branka Hlevnjak)

Društvene mreže

Vaš komentar...