Izložba ‘Ekstrakcija: Tekući plamen krute jezgre’ u Galeriji Miroslav Kraljević

Galerija Miroslav Kraljević otvara izložbu Ekstrakcija: Tekući plamen krute jezgre u utorak, 4. srpnja u 20 sati. Kustosica je Àngels Miralda, a izlaže skupina umjetnika: Ana Alenso, Miguel Soto, Callum Hill, Alina Manukyan, Alejandra Prieto i Matthew C. Wilson. Izložba je otvorena do 3. kolovoza 2019.

Izložba se referira na dvije sirovine vezane uz recentnu povijest eksploatacije mineralnih dobara u Hrvatskoj. Kvaliteta bijelog dalmatinskog kamena koji bi se potencijalno mogao iskapati često se ispituje rezbarenjem jezgre kamena. Čvrsta i izdržljiva bijela površina u kontrastu je s tekućim svojstvima nafte: crne i zapaljive. Iskapanje mineralnih sirovina osnova je suvremene ekonomije i našeg društva, ali ono ima puno dulju povijest. Izložba se bavi cirkulacijom materijala: materijali koje iskapamo plutaju u i oko ljudskog tijela i uma, utječu na politička previranja i naše identitete.

Miguel Soto je, u suradnji sa studentima zagrebačke Likovne akademije Matejom Šipušem i Natanom Sudcem, transformirao pronađene kamene jezgre u objekte za grijanje. Živeći u Santiagu de Chileu, Soto se po prvi puta susreo s kamenim jezgrama kada se njegova baka vratila u Hrvatsku nakon što je emigrirala u Čile tijekom Prvog svjetskog rata. Po dolasku je shvatila da posjeduje zemljište na poluotoku Pelješcu te je kako bi ispitala mogu li se na zemljištu kopati minerali, testirala kamene jezgre. Soto jezgre oblikuje poput starih grijalica te stvara opipljiv narativ između kamena i svakodnevnog objekta koji potom postaje dio lokalno vizualnog narječja.

Ana Alenso se kontinuirano bavi temom ekstrakcije nafte i njezinom povezanošću s „kletvom resursa“. Kletva je produkt trenda u kojem mineralima bogate zemlje često postaju žrtvama intenzivne političke korupcije, mafije ili vojske koja želi kontrolirati mineralima bogata područja. Alenso je istražila skandal povezan s događajima 2014. godine kada se planirao fracking na Jadranu. Prateći vremensku lentu događaja i aktera: od naftnih kompanija poput INE i MOL-a do pojedinih političara i aktivista koji su se protivili provedbi plana, instalacija se referira na nesigurnost i kontinuirani rad potreban da bi se očuvalo zajedničko dobro. Korištenjem recikliranog i nađenog materijala iz zagrebačkih reciklažnih centara, skulpturalna instalacija referira se na pomamu za ekstrakcijom koja nepovratno oštećuje prirodne resurse.
U projekcijskoj sobi GMK prikazivat će se četiri filma koji se bave temama povezanošću društva s fenomenom materijalnog. Od vatre i nevidljivih toksina do litija i zlata, filmovi slijede njihovu povezanost s tijelom, umom i ljudskim okolišem.

Callum HillZamka za vrane (Crowtrap, 2018., 15′), isprepliće priče dvojice muškaraca koje povezuje sklonost  piromaniji. Sniman u Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, film povezuje trenutne geopolitičke tenzije s njihovim paralelnim životima. Jedan muškarac upravlja dvorištem ugljena koje je opasano fragmentima Berlinskog zida. Njegov život i povezanost s vatrom nadovezuje s na priču o zavarivaču iz North Yorkshirea. Umjetnica pripovijeda njihovo zajedničko iskustvo te ga raslojava kroz niz referenci odnosa povijest umjetnosti i rada.

Alina ManukyanPlemeniti metali ostaju plemeniti (The Precious Metal Stays Noble, 2016., 10’12”), naglašava središnju ulogu zlata u razmjeni predmeta u društvu. Ovaj metal koji je povijesno bio iznimno tražen kao religiozni i kulturološki simbol postaje stabilan element sakupljanja i čuvanja. Metal krasi tijelo i oni postaju jedno. Film pokazuje posvećenost metalu, njegovoj ugradnji ali isto tako i otapanju objekata do njihove čiste tekuće vrijednosti. Spekulirajući može li se ekonomska vrijednost zlata destabilizirati, film propituje inherentnu kemijsku građu i postojanje zlata u eri prije čovječanstva.

Alejandra PrietoLitij (Lithium, 2019.) je film smješten u slanim ravnicama Sjevernog Čilea i Bolivije, gdje se kopa veliki postotak svjetskog litija. Taj mineral se svakodnevno koristi u elektroničkim uređajima. Nevidljivi materijal svakodnevno također nosimo u našim džepovima. Jednako tako uzimamo ga u formi pilula kao stabilizirajući lijek za bipolarni poremećaj. Kemijska komponenta povezuje ljudski um s elektroničkim kućištem i jednim od najnapuštenijih pejzaža na Zemlji.

Matthew C. WilsonGeološki dokazi (Geological Evidence, 2017, 13′) progovara o trenutnoj nesigurnoj budućnosti ljudi koji se suočavaju s klimatskim promjenama. Nejasna i neugodna veza između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti obuzima krajolik koji se s vremenom čini kao da ne pripada ovom planetu, kao suvremeni trenutak viđen kroz neljudske oči ili kao postapokaliptična Zemlja. Geološki dokazi su snimani u Schöningenu u Njemačkoj i oko arheoloških lokaliteta gdje su se preci Homo sapiens hominida društveno organizirali kako bi lovili paleolitske konje i ekstrahirali koštanu srž bogatu energijom. Okolno područje također uključuje otvoreni rudnik ugljena u kojem su smještena arheološka nalazišta, iskorišten i ponovno zatrpan rudnik ugljena, toplanu na ugljen i bazen s otpadnim vodama. Sniman u infracrvenom – radijaciji koju emitira zemlja i koja je ujedno zarobljena u ispušnim plinovima ali i tjelesnim plinovima kao rezultat metabolizma – film prikazuje pejzaž oblikovan primordijalnom i kontinuiranom potrebom za goriva bogata energijom.

Naslovna fotografija: Ana Alenso, El pan de cada dia, 2016.

Posebna zahvala The Molten Capital artist residency.

Izložba je financirana od strane Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu.

Rad Galerije Miroslav Kraljević podržava Zaklada Kultura Nova i Foundation for arts initiatives.

Društvene mreže

Vaš komentar...