Izložba povodom desetgodišnjice smrti kipara Dušana Džamonje

U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, u četvrtak, 4. travnja povodom desetogodišnjice smrti jednog od naših najpoznatijih kipara otvorena je izložba Dušan Džamonja 50/60. Izložba je nastala u suradnji sa Galerijom umjetnina Split. Izložba traje do 5. svibnja ove godine.

Na izložbi se mogu pogledati radovi ovog našeg velikog umjetnika iz obiteljskog fundusa, od kojih neka djela nisu nikada izlagana.

S ciljem boljeg doživljaja izložbe od utorka do subote u 12 i u 17 sati organizirano je besplatno stručno vodstvo za građanstvo, uz kupljenu ulaznicu za posjet izložbi.

Također, izložba se od utorka do petka između 13 i 15 sati za vrijeme happy hour-a može pogledati uz povoljniju cijenu ulaznice – sve kategorije pojedinačnih ulaznica u tom su periodu snižene za 10,00 kn.

Izbor radova Dušana Džamonje izvedenih u pedesetim godinama, kojima su dodani i oni nastali nekoliko godina prije i kasnije od ciljanog razdoblja, podsjetnik je na razdoblje koje nije zanimljivo samo kao početak karijere jednoga karizmatičnog umjetnika već i kao trenutak u kojem se dogodio globalni pomak relevantne umjetničke produkcije od figuracije prema apstrakciji. Ne možemo se ne zapitati imali išta u stvaralaštvu mladog umjetnika što se može usporediti sa situacijom u kojoj je osobni razvoj usuglašen sa silnicama vremena u kojima se odvija i osjećajem da im njegova vlastita kreativnost pridonosi. Posebno nam je zanimljivo da je Fedor Džamonja, umjetnikov sin i skrbnik očeve ostavštine, a za ovu izložbu inicijator i selektor radova, projekt pokrenuo u razdoblju globalne promjene stvaralačke paradigme kojom je – kao da živimo jedan obrnut proces – jezičac ravnoteže prevagnuo na stranu figuracije. Ozračje pedesetih godina pogodovalo je razmišljanjima koja su težila nadilaziti postojeće formule u jedinstvenom zamahu širenja ljudskog iskustva na tehnološki, moralno i intelektualno nova područja. Današnji se pak neusporedivo snažniji znanstveni razvoj paradoksalno odvija paralelno s neprekidnim jačanjem i širenjem područja regresivnih društvenih tendencija. Kao da je ponestalo i mašte i volje da se koncipiraju radikalno novi stvaralački principi i protokoli. Umjetnici su okrenuti recikliranju, preslagivanju i preoblikovanju, u kojima nema ničeg suštinski novog, već se novo pojavljuje samo kao drugo lice starog. Stoga se s današnjega gledišta pogled na jednu dekadu umjetničke karijere – čiji se izvrstan početak u domeni tradicionalno mišljenoga figurativnog kiparstva tako radikalno razlikuje od, u istoj mjeri izvrsne, apstraktne skulpturalne kompozicije izvedene deset godina kasnije – jednostavno doima nadrealnim. Upravo stoga važno je izložbom zorno potvrditi realnost takve dinamike događaja i podsjetiti da je barem jednom u povijesti to bio realan prag kreativne (re)evolucije. (iz predgovora Branka Franceschija)

Dušan Džamonja, hrvatski kipar (Strumica, Makedonija, 31. I. 1928 – Zagreb, 14. I. 2009). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951 (A. Augustinčić). Bio je suradnik Majstorske radionice F. Kršinića 1951–53. U početku figurativne elemente svodio na dinamičke, napete oblike simboličnih značenjaSklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima; primjenjivao je novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe; skulpture je kovao, zavarivao ili gradio povezivanjem različitih materijala. U djelima nastalima nakon 1957. potpuno je napustio realan motiv i gradio slobodne prostorne konstrukcije izvanredne geometrijske čistoće i organske vitalnosti, skulpture kompaktnih ili rasječenih kugla. U tom razdoblju radio je tzv. željezne tapiserije ili slobodne skulpture sugestivnog djelovanja (Rozeta). U spomeničkoj plastici gradio je slobodna plastička tijela jasnih simboličnih poruka, u kojima se psihološki kontrasti postižu uporabom različitih materijala (željezo – staklo, beton – metal). Izveo spomenike u Slavonskom Brodu (1951), Malom Lošinju (1955), Zagrebu (1960), Podgariću (1967), na Kozari, BiH (1973) i spomen-kosturnicu u Barletti, Italija (s arhitekticom H. Auf-Franić, 1970). »Park skulptura Dušana Džamonje« otvoren je za javnost u Vrsaru 1981. Bio je redoviti član HAZU od 2004., od 1988. dopisni član SANU u Beogradu. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2007).

Društvene mreže

Vaš komentar...