9. travnja 2020.

Premijera predstave ‘Eichmann u Jeruzalemu’ u Zagrebačkom kazalištu mladih

Zagrebačko kazalište mladih u petak 22. ožujka 2019. premijerno će izvesti predstavu Eichmann u Jeruzalemu. Riječ je o autorskom projektu slovenskog redatelja Jerneja Lorencija prema motivima istoimenog teksta njemačke filozofkinje Hannah Arendt, najavljen kao pokušaj rekonstrukcije naravi zla izvedbenim propitivanjem elemenata koji čine povijesni događaj razornih posljedica kao što je holokaust.

Dramaturg je Matic Starina, scenografiju osmišljava Branko Hojnik, kostime Belinda Radulović, scenski pokret Gregor Luštek, a glazbu Branko Rožman.

U predstavi glume: Katarina Bistrović Darvaš, Dado Ćosić, Frano Mašković, Mia Melcher, Pjer Meničanin, Rakan Rushaida, Lucija Šerbedžija i Vedran Živolić.

U tekstu Eichmann u Jeruzalemu, “izvješću o banalnosti zla” sa suđenja ocu ideje ‘konačnog rješenja’ židovskog pitanja Adolfu Eichmannu pred posebnim sudom u  Jeruzalemu 1961., koje je ta vodeća intelektualka 20. stoljeća objavljivala u časopisu New Yorker i dvije godine poslije uobličila u istoimenu knjigu, Arendt je svojim promišljanjima o moralnosti i politici, postavila nove temelje političke filozofije, propitujući ključna pitanja vezana uz zlo, njegovu narav koja se prije svega ogleda u banalnosti, a potom i pitanje o stvarnoj težini savjesti.

Promatrajući strogo birokratsku narav svojeg subjekta, Arendt je od teze o radikalnosti zla vrlo brzo dospjela do njegove banalnosti, ocijenivši pritom da samom procijepu zla zapravo uvijek i nužno nedostaje dubine, što ga i ostavlja na jasno vidljivoj, ali zbog toga i toliko teško pojmljivoj površini običnosti.

Ili kako je na ZKM-ovoj tribini Čitanje kazališta kojom je najavljena ova predstava, filozofkinja Nadežda Čačinović rekla: „Hannah Arendt je jedna optimistična gospođa. Time što odbcuje ideju demonskog zla, ona govori da je moglo biti drukčije da se to moglo spriječiti. Optimistično je ako ne mislite da je nacizam neizbježna sudbina čovječanstva, nego nešto što se dogodilo, ali nije moralo“.

No, Arendt i njezina misao za Jerneja Lorencija i njegovu autorsku ekipu tek su polazište u istraživanju uz koje se neminovno vežu, kao na kraju i uz njezine filozofske postavke, kako povijesne činjenice, sociološki i filozofski zapisi, osobni uvidi izvođača tako i svima prepoznatljivi elementi popularne kulture, a sve u pokušaju racionalizacije, onda i kontekstualizacije zla i njegovih stvarnih posljedica.

U tom smislu, nova ZKM-ova predstava čini široku gestu s pomoću različitih medija, od dokumentarnog filma “Shoah” Claudea Lanzmanna, preko Jaspersovih predavanja objedinjenih u studiji “Pitanje krivnje”, ili romana “Koža” Curzia Malapartea, pa sve do igranog filma “Suđenje u Nürnbergu” redatelja Stanleya Kramera.

“Tek u trenutku u kojem smo spremni prepoznati čije sve strahove zaista nosimo u sebi možemo se pokušati nositi s najtežim, vlastitim strahom. Ova predstava teži upravo tome; propitivanjem elemenata koji čine povijesni događaj s tako razornim posljedicama poput holokausta, kao i svih značenjskih slojeva koji su mu pridodani s vremenom, ona izvedbenom rekonstrukcijom nesmiljeno zarezuje u duboki usjek potpuno netaknut zlom na način na koji ga opisuje Hannah Arendt, u istraživanje osobnih tuga, strahova i istina, daleko od svake pretpostavljene banalnosti”, napisao je dramaturg Tomislav Zajec u programskoj knjižici Eichmann u Jeruzalemu.

Fotografije: Marko Ercegović

zkm.hr