Premijera predstave ‘Tko se boji Virginije Woolf’ redateljice Lenke Udovički u Tvrđavi Minor na Malom Brijunu

Kazalište Ulysses, u koprodukciji s Beogradskim dramskim pozorištem, najavljuje novu ovosezonsku predstavu Tko se boji Virginije Woolf? u režiji Lenke Udovički, koja će se premijerno održati 29. srpnja u Tvrđavi Minor na Malom Brijunu. Sljedeće izvedbe su 30. i 31. srpnja te 3. kolovoza.

Dramaturgiju predstave potpisuje Željka Udovičić Pleština, kostimografiju Bjanka Adžić Ursulov, scenografiju Stefano Katunar, koreografiju Matija Ferlin, a autori glazbe su Davor Rocco i Nigel Osborne. Svjetlo je oblikovao Andrej Hajdinjak, asistentica režije je Rajna Racz, a asistentica scenografa Paola Lugarić.

„Tko se boji Virginije Woolf?“,  komad koji već pola stoljeća s lakoćom osvaja kazališnu i filmsku publiku, ogleda se u humornim elementima crne, mračne, divlje komedije, ali s elementima i melodrame, tragedije, slapsticka pa i satire te teatarski proziva i poziva na propitivanje društvenih konvencija na originalan i snažan način koji ovu dramu svrstava u antologijska ostvarenja svjetske dramske literature.

Sredovječni bračni par Martha (Katarina Bistrović Darvaš) i George (Rade Šerbedžija) u sitne sate, po završetku fakultetske zabave, ugošćuje mladi bračni par, Nicka (Milan Marić / Ljubomir Bulajić / Martin Grđan) i Honey (Romina Tonković / Nika Ivančić) . U toj se noći raskrinkava lažna idila učmalog malograđanskog života na provincijskom sveučilištu. Odabir tako nekonvencionalnog vremena za konvencionalna druženja otvara dramski prostor nizanju scena koje nam dopuštaju da zavirimo iza kulisa socijalno prihvaćenog kodeksa ponašanja. 

Noć u kojoj se pod izlikom suviška alkohola ruše ograde društvenih pravila, onih koje malograđanskom sigurnošću jamče takozvani uspjeh, nemilosrdno se propituje naličje ove naše kulture i civilizacije. Kao i nama, i ovim je likovima lakše egzistirati pod krinkom normalnog života nego skinuti maske i riskirati nepovratni gubitak vlastitih oslonaca u toliko potrebnim životnim iluzijama. A one te noći, vjerojatno tek do slijedećeg jutra, padaju. Ali iskrenost ne donosi katarzu, već otvara prostor boli i patnje. 

Strast upisana u redove i između redaka mučnih, ali duhovitih dijaloga protagonista Virginije Woolf s jednakom svježinom, svojstvenom djelima koja nadilaze kulturološke razlike, osvaja emocije publike da bi se potom njima superiorno poigrala.

Suvremenost ove predstave ogleda se i u tome što bez straha i vrlo nedvosmisleno najavljuje prodornu, agresivnu, na sve spremnu “novu” generaciju koja promovira zamisao da je uspjeh mjerljiv isključivo kriterijima koje sa sobom donosi liberalni kapitalizam. 

© Fotografije: Darja Štravs Tisu

 

 

Vaš komentar...