Sri. sij 22nd, 2020

Retrospektiva Pedra Almodóvara i noviteti u kinodistribuciji kina Tuškanac

Retrospektiva Pedra Almodóvara nastavlja se  u ponedjeljak, 6. siječnja dramom Cvijet moje tajne (1995), za glavnu ulogu u kojoj je sjajna Marisa Paredes nagrađena na festivalu u Karlovym Varyma. Riječ je o djelu u kojem je autor napravio razmjerno značajan zaokret i realizirao djelo u kojem ozbiljni tonovi dominiraju nad onima humornima, a kritika pronašla uzore u R. W. Fassbinderu i D. Sirku.

Iste večeri je i Labirint strasti (1982), u kojem se kao istaknuti predstavnik pokreta La Movida posvetio likovima s društvenog ruba i osobama u potrazi za vlastitim seksualnim identitetom. Njih i njihove priče, kroz koje se obračunava s konzervativnim duhom svoje domovine, Almodovar smješta u osebujno vizualno oblikovano okruženje nagašene kamp-estetike.

U utorak je na rasporedu nagrađivani Matador (1986), satirična alegorija na temu seksa i smrti koja započinje prilično šokantnom scenom (uključuje prizor iz kultnog filma Krv i crna čipka Maria Bave), a nakon toga čitavo se djelo doima poput bizarne autorove posvete filmovima kultnog Johna Watersa, u kojoj se spretnim miješanjem žanrova Almodóvar bavi svojim omiljenim temama.

U nastavku večeri slijedi komedija Kika (1993) za glavnu ulogu u kojoj je sjajna Verónica Forqué osvojila španjolsku nagradu Goya. Film je intrigantan u kontekstu Almodóvarova bavljenja ženskim rodnim i spolnim identitetima te njihova dekonstruiranja i ponovnog konstruiranja identiteta, a u ovom filmu je ponovo aktualizirao temu nasilja nad ženama.

Srijeda donosi romantičnu komediju Veži me! (1989) s Antoniom Banderasom i Victoriom Abril, u kojoj se Almodóvar na sebi svojstven i nepretenciozan način pozabavio temom Stockholmskog sindroma. Djelo je prikazano u konkurenciji festivala u Berlinu te nominirano za najprestožniju španjolsku filmsku nagradu Goya u čak 15 kategorija.

Slijedi crnohumorna groteska Mračne navike (1983), priča o poročnim časnim sestrama koje žive unutar zidina formalno strogog samostana. Prvi Almodovarov film u sustavu nacionalne kinematografije varijacija je drame Nemoralne redovnice Waleriana Borowczyka, na motivima iz Stendhalovih Talijanskih kronika temeljene storije o seksualnim frustracijama opatica u samostanu.

Na rasporedu u četvrtak je intrigantno, duhovito, sjetno, toplo i vrsno režirano ostvarenje Vraćam se (2006), u Cannesu nagrađeno za najbolji scenarij i najuspjeliji nastup kompletne ženske glumačke postave, a ovjenčana i s četiri Europske filmske nagrade (uključujući one za najboljeg europskog redatelja i glumicu – Penélope Cruz).

U nastavku večeri slijedi nagrađivana crnohumorna drama Čime sam to zaslužila? (1984), priča o ženskim frustracijama i raspadu obitelji, s Carmen Maura u glavnoj ulozi. Almodovar je film opisao kao posvetu talijanskom neorealizmu obogaćenom detaljima o prostituciji i djeci s telekinetičkim moćima, a razvidne su asocijacije na Godardov Dvije ili tri stvari koje znam o njoj.

U petak prikazujemo maestralnu melodramu Sve o mojoj majci (1999), najemotivnije i najintimističkije ostvarenje u dotadašnjij Almodóvarovoj karijeri. Djelo je nagrađeno Oscarom i Zlatnim globusom u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, Almodóvar je u Cannesu nagrađen kao najbolji redatelj, a film je osvojio i nagradu Ekumenskog žirija.

Iste večeri je i crnohumorna drama Visoke potpetice (1991), ovjenčana francuskom nagradom César u kategoriji najuspjelijeg filma na stranom jeziku. Riječ je o još jednom prepoznatljivom autorovom ostvarenju uobičajeno raskošnog kolorita i koje nose almodovarovski neobični i slikoviti likovi te njihovi intrigantni međuodnosi.

Subota donosi dramu Julieta (2016), u kojoj se Almodóvar više tematski i motivski, a manje izvedbeno vraća korijenima, elegantno slažući vinjete iz Julietina života, profilirajući slojevite i tjeskobne ženske likove. Iako vizualno estetiziran, u filmu ipak ne zatječemo sočnog i provokativnog Almodóvara, već smirenog, zrelog i promišljenog autora.

Posljednji naslov retrospektive je humorna drama Zakon žudnje (1987), na festivalu u Berlinu ovjenčana najpoznatijom LGBT filmskom nagradom Teddy, koja je te godine dodijeljena prvi put. Riječ je o trećem autorovu ostvarenju sa Antoniom Banderasom, u kojemu se bavi elaboriranjem tema ljubavi, gubitka, rodnih identiteta, seksualnosti i bliskih veza života i umjetnosti.

Distributerski program ovoga tjedna donosi šest naslova. U ponedjeljak je na rasporedu socijalna drama Capernaum (2018) libanonske redateljice Nadine Labaki, na festivalu u Cannesu ispraćena 15-minutnim ovacijama i ovjenčana Nagradom žirija i Nagradom Ekumenskog žirija, nominacijom za Oscara i Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja i dr.

U utorak je romantična komedija Kišni dan u New Yorku (2019) Woodyja Allena, najnovije ostvarenje jednog od najsustavnijih filmskih kroničara New Yorka. Posrijedi je djelo u kojem se autor bavi nekim provokativnim temama, od romantičnih veza mladih djevojaka i starijih muškaraca, preko celebrityja do svoje omiljene teme intelektualca na razmeđu i u krizi.

Impresivna satirična triler-drama Bonga Joon-hoa Parazit (2019), nagrađena Zlatnom palmom u Cannesu, na rasporedu je ponovno u srijedu i subotu, a u petak ponavljamo trenutno posljednji Almodóvarov film, egzistencijalnu polu-autobiografsku dramu Tuga i slava (2019), dok u nedjelju ponovno prikazujemo i Djelo bez autora (2018) Floriana Henckela von Donnersmarcka.

Četvrtak donosi socijalnu dramu Oprostite, mimoišli smo se (2019) Kena Loacha, autora koji je već desetljećima perjanica socijalnog i političkog angažmana u britanskom filmu. Fokusiravši se na izrabljivački model funkcioniranja prekarnih poslova, Loach je u ovom djelu stvorio galeriju izuzetno uvjerljivih i životnih likova kao i njihovih međuodnosa.

Tjedan završava dramom Sve o Evi (1950) Josepha L. Mankiewicza, koje se zasluženo drži jednim od najuspjelijih filmova svih vremena. Nagrađeno sa 6 Oscara, ovo remek-djelo o prijetvornosti i licemjerju u njujorškim kazališnim krugovima uz maestralnu režiju nudi i fantastične glumačke interpretacije (Bette Davis, Anne Baxter, Thelma Ritter, Marilyn Monroe i dr.).