Scenska fantazija ‘Kosa soba’ autorice Krune Tarle i Fasada u Filmskom studiju Medika

SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride održat će izvedbu scenske fantazije – Kosa Soba, autorice Krune Tarle i Fasada, u četvrtak 4. travnja 2019. u 20 sati u Filmskom studiju Medika, Pierottijeva 11, Zagreb. Ulaz je slobodan.

U izvedbi sudjeluju: Marija Bitunjac, Sandra Grižić, Magda Henok, Ana Malnar i Maja Trobić. Za tehničku podršku zadužena je Judith Bethke.

Projekt je naslovljen prema jednoj instalaciji zagrebačkog Muzeja iluzija, ali memorira i berlinski Židovski muzej, kojemu je slavni arhitekt Daniel Libeskind zakosio podove i zidove hodnika koji vode do vitrina “eksponata”, s tisućama osobnih predmeta, kao što su naprimjer naočale, u Auschwitzu umorenih ljudi. Posjetitelj naprosto fizički osjeća krhkost svih ljudskih stvari, postaje nesiguran, nehotice se osvrće za nekim uporištem. Ravnoteža koju se inače trudi održati, pa to i bez problema uspijeva, odjednom je nesigurna.

Projekt je u punom smislu riječi istraživački budući da se ne bavi samo sadržajem već i propitivanjem forme, to jest postavljanjem novoga koda. U umjetničkom smislu takav je proces silno zanimljiv ali i složeniji, s obzirom na to da ne polazi ni od čega zadanog, pa niti kao što je uobičajeno, od literarnog predloška. Za slike koje se u izvedbi razvijaju (dinamične slike – images) polazišta su različita: od filozofskih fragmenata predsokratika pa sve do Magritteovih platna, od Maeterlinckove mistične misli, do poetike azijskog kazališta ili pak dragocjenih tragova tako velikog plesača i umjetnika kao što je Nijinski.

Moguća nadahnuća, uz već navedena, dolaze odasvud, izvore je nemoguće pobrojiti, ali u nekom dubljem, slobodnijem smislu, oni bez obzira na udaljenost epoha, medija i žanrova, čine čvrsto zajedništvo. U svom istraživanju u mediju teatra figure, maske i materijala, kreće se od krajnje fluidnog, krhkog, u neku ruku riskantnog s neizvjesnim rezultatima. Baš kao što (u slobodnoj interpretaciji) J. Beuys reče: „Kada bih znao kako će izgledati djelo na kojem radim, ne bih se nikada upustio u taj posao“. Osobno, oduvijek sam jedino u tom prostoru slobode i neobaveznog nalazila smisao umjetničkog rada.

Sadržajno, radi se o kolažu nijemih prividno nepovezanih slika, bez uzročno-posljedičnog slijeda i uhodanih načina za proizvodnju dramskih tenzija. Središnja je tema propitivanje odnosa individue u neprestanom traženju uporišta, čvrste točke unutar svijeta koji već po vječnim zakonima tiho i ljudskom oku neprimijetno klizi, preslojava se, rastače i urušava. Ponekad pak on poput erupcije ili pomahnitalog vlaka što je ispao s tračnica nemilosrdno gazi. Iz čovjekove kratkoročne vizure na žalost, njegov mu svijet prije izmiče nego što se iznova gradi. A još je bolnije ako on na tom klizištu ne traži samo uporište za svoj opstanak, za život, već ako ga goni i onaj viši nagon da se izdigne do sfera koje Kandinski naziva Životom, jedinim pravim. K. Tarle

SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride projekt je kojeg u partnerstvu provode Autonomni kulturni centar Attack i Udruga Cirkorama unutar AKC Medika. Projekt je neprofitnog karaktera, a za cilj ima afirmiranje i povezivanje avangardnih i eksperimentalnih izvedbenih umjetnika/ca iz Hrvatske, regije i svijeta, neovisno o žanru, stilu i razdoblju kojem pripadaju. Razvija i promovira eksperimentalne strategije za privlačenje nove publike i uspostavljanje suvremenog umjetničkog diskursa. SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride potiče svaki umjetnički opravdan, radikalan ili suptilan, postupak stvaranja izvedbe. Projekt financijski podržavaju Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, te Zaklada Kultura Nova i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva koje podržavaju rad AKC.

Vaš komentar...