Transcendentni stil Yasujiroa Ozua i Dnevnik Diane Budisavljević na rasporedu kina Tuškanac

Cijeli tjedan posvećen je retrospektivi Yasujiroa Ozua, možda ‘najjapanskijeg’ od svih velikana japanskog klasičnog filma, koju čini ukupno dvanaest naslova nastalih u napotentnijem razdoblju redateljeve karijere 1949-62. Program pod nazivom Transcendentni stil Yasujiroa Ozua čine Ozuova djela koja prepoznatljivim ugođajem, motivima i postupcima slojevito analiziraju obiteljske odnose, sukob generacija, odnos tradicije i modernosti te s tim povezan upliv zapadnjačkih vrijednosti u tradicionalno japansko društvo i obitelj.

Retrospektiva se  otvarau ponedjeljak remek-djelom Tokijska priča (1953), prema mnogima najuspjelijim redateljevim ostvarenjem koje je u dijelu kritike na Zapadu uspoređivano s haiku poezijom, a koje se na inteligentan i suptilan način bavi motivom raspada obitelji uslijed odrastanja djece i njihovih poslovnih obveza u Tokiju 1950-ih. Uoči projekcije filma koji se na top-listi časopisa Sight & Sound redovito ubraja među deset najboljih filmova svih vremena (2012. zauzeo je 3. mjesto), uvodnu riječ održat će naš dragi gost, filmski kritičar i redatelj Živorad Tomić.

Nastavlja se u utorak dramom Okus zelenog čaja s rižom (1952), nastalom u najkreativnijem razdoblju Ozuova stvaralaštva, u kojoj on kroz priču o krizi u odnosu sredovječnih supružnika iz Tokija progovara o bračnom nezadovoljstvu i temi dogovorenih brakova. Slijedi drama Jesenski suton – Jesen obitelji Kohajagawa (1961), pretposljednje Ozuovo redateljsko ostvarenje u čijem je središtu čovjek na pragu starosti koji želi i pokušava urediti živote svoje djece i članova svoje obitelji.

U srijedu je na rasporedu nagrađivana obiteljska drama Jesenje poslijepodne (1962), maestralno režirana, suptilna, filozofična i izuzetno sugestivna nostalgična priča snimljena u boji te ujedno autorov posljednji redateljski projekt. Iste večeri prikazujemo i komediju Dobar dan (1959), najjednostavnije i najkonvencionalnije Ozuovo djelo koje duhovito eksploatira obiteljske relacije, odnos između starog i novog te razlike među generacijama kroz priču o dvojici dječaka koji protestiraju šutnjom jer im roditelji ne žele kupiti televizor.

Četvrtak donosi dramu Plutajuće trave (1959), jedno od Ozuovih najuspjelijih ostvarenja koje odlikuju nenametljiv narativni prosede, dojmljiva fotografija, superioran ritam, izražena emotivnost i spretno korištenje melodramskih motiva. Iste večeri prikazujemo i nagrađivanu dramu Rano ljeto (1951), u kojoj je Ozu kreirao slojevitu priču o kompleksnim odnosima triju naraštaja jedne japanske obitelji, odnosima koje modernitet mijenja neumoljivo i neminovno, time narušavajući tradiciju i uvriježena pravila.

Na rasporedu u petak je Kasno proljeće (1949), prvi dio tzv. ´Noriko trilogije´, ujedno i prvo Ozuovo ostvarenje iz najzrelije faze njegova stvaralaštva te jedno od ključnih djela specifičnog japanskog žanra ´shomin-geki´. Slijedi nagrađivana humorna drama Kasna jesen (1960), japanski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, u čijem je tematskom fokusu odnos majke i kćeri, dok se zaplet gradi oko pokušaja da se za kći pronađe odgovarajući suprug.

U subotu prikazuje se Rano proljeće (1956), dramu u kojoj je Ozu, prema vlastitim riječima, želio predočiti ´ono što bi se moglo nazvati prozaičnošću svakodnevnog života bijelih ovratnika´. Riječ je o sjajno režiranom i glumljenom ostvarenju te njegovom najduljem sačuvanom filmu. Za kraj tjedna ostavili smo Tokijski sumrak (1957), jedno od najmračnijih ostvarenja u autorovu opusu, a ujedno i njegov posljednji crno-bijeli film, u kojem se pozabavio motivima neželjene trudnoće, pobačaja, nevjerne supruge, neodgovornih muškaraca i samoubojstva.

Za one koji nisu stigli pogledati Dnevnik Diane Budisavljević predviđene su projekcije u nekoliko termina. Dugometražni igrani prvijenac nagrađivane dokumentaristice Dane Budisavljević apsolutni je pobjednik 66. Pulskog filmskog festivala, a posrijedi je vizualno dojmljiva, atmosferična, dramaturški i narativno iznimno skladno komponirana, efektno stilizirana te u dokumentarnim segmentima prilično poetična cjelina u kojoj se igrani i dokumentarni dijelovi te arhivski zapisi skladno prepleću i tvore jedinstveno i kompaktno filmsko tkivo.

Vaš komentar...