Veličanstveni ‘Huddersfield’, redatelja Renea Medvešeka nakon dulje stanke oduševio publiku!

Hit -predstava Huddersfield, redatelja Renea Medvešeka premijerno prikazana 27. listopada 2018., nakon dulje stanke obilježene preranom smrću mladog,  a iznimno perspektivnog glumca Roberta Budaka ponovno se vraća na repertoar kazališta u znak na njegovo trajno sjećanje. Njegovu ulogu preuzima Bernard Tomić, dok ostali dio glumačkog ansambla čine Dado Ćosić, Adrian Pezdirc, Mateo Videk, Tina Orlandini, Damir Šaban i Filip Nola. Predstava je na repertoaru 12., 16. i 17. svibnja te 18. i 19. lipnja 2019., u Zagrebačkom kazalištu mladih. Ulaznice kupite ovdje!

Mračna kronika postsocijalističkog društva srbijanskog autora Uglješe Šajtinca, svoju je praizvedbu doživjela u Leedsu, Engleska. Redateljica Alex Chisholm prepoznala je vrijednost takvog povijesno i društveno važnog fenomena izgubljene poslijeratne generacije, pa je drama Huddersfield, svoje premijerno izdanje na ovom području doživjela u Jugoslovenskom dramskom pozorištu tek 2005. godine. Te iste godine Uglješa Šajtinac dobiva Sterijinu nagradu za istoimenu dramu, a 2014. postaje dobitnik Europske nagrade za književnost.

Adaptaciju i prilagodbu hrvatskim okolnostima učinio je Tomislav Zajec. Prilagodivši tako radnju blisku našim gledateljima, on radnju smješta u područje Karlovca (originalno Zrenjanin), grada na četiri rijeke čija je poslijeratna zbilja sve samo ne perspektivna. Svojim profinjenim i iznimno specifičnim rukopisom redatelj Rene Medvešek stvara napetu, dinamičnu, vrlo ekspresivnu i sentimentalnu predstavu o beznađu koje je uhvatilo nesretnu generaciju tridesetogodišnjaka nakon raspada bivše države i domovinskog rata. Promjena društvenih okolnosti i dolazak neoliberalnog kapitalizma pljuska su u lice generaciji ljudi koja u jednom momentu mora promijeniti svoj način života. Neki se adaptiraju, neki odlaze glavom bez obzira u potrazi za ”sunčanim Huddersfieldom” dok neki, u potpunoj apatiji i preziru postaju fatalisti, prepuste se, gledaju dok život prolazi mimo njih i ne čine ništa.

Ogoljena scena Tanje Lacko, svedena na poluraspadnuti namještaj, izostanak zidova uz mnoštvo stepenica tek su personifikacija tog istrošenog i besciljnog života lišenog svakog dostojanstva koji ima svoje uspone ali i mnogo više padova. Vjeran skok u razdoblje oko 2000. godine prenosi kostimografija Doris Kristić koja vrlo realno prikazuje tadašnji način odijevanja, socijalistički s naznakama dopiranja suvremene mode, od stereotipnog lokalnog macho tipa (Duks), do lokalne srednjoškolke (Milica).

Radnja se odvija oko susreta četvorice prijatelja. Iako se školski prijatelji ne viđaju prečesto, priliku za ponovno okupljanje pruža im povratak kolege iz klupe, Ivana koji nakon desetgodišnjeg izbivanja dolazi kući iz Engleske. Sukob različitih svjetonazora, društvenih uređenja, moralnih pogleda i načina života kulminirat će eksplozijom jasno artikuliranih ekspresija. Očajanje, razočaranost, psovke, dubok i jasan tekst, dramatične poruke te konačna katarza i okupljanje oko centralnog mjesta svakog zajedništva – stola, učinit će ovu maestralnu predstavu puno širom i dubljom te s vremenskim odmakom više nego suvremenom.

Rac, kojeg odlično tumači Dado Ćosić provodi svoje vrijeme s ocem alkoholičarem, koji boluje od PTSP-a. Oca je utjelovio izvanredan Damir Šaban, koji kao iskusan i dobro uvježban glumac svojim ekspresijama mahnitosti ocrtava duševno stanje alkoholičara lišenog svake nade u bolje sutra. Otkad ga je žena napustila jednostavno se ne uspijeva snaći u novim okolnostima. Bez stalnog zaposlenja te odustajanjem od daljnjeg obrazovanja Rac povremeno gostuje na radijskim emisijama, ovisnik je o travi, a s vremena na vrijeme drži instrukcije srednjoškolkama koje seksualno iskorištava. Jedna od tih žrtava je i Milica, koju tumači Tina Orlandini. Iako prikazana kao naivna srednjoškolka, i s manjom ulogom, nosi dobar dio predstave jer u sebi sadrži dozu iskrene sućuti i naivnog mladenaštva koje nije lako prenijeti na kazališne daske. Nihilistički pogled kojim Rac rastavlja našu stvarnost na fragmente, otvara nam oči i suočava nas s teškom i okrutnom istinom koja ostavlja gledatelje duboko prikovane za stolice. Dado Ćosić doista ima tu glumačku snagu kojom plijeni pažnju gledatelja i suvereno vlada pozornicom. Necenzuriran i na stalnom rubu živčanog sloma pokazao je izvanrednu posvećenost ulozi.

Tu je i emanacija uspjeha, ostvarenog života te blistave budućnosti u inozemstvu – Igor, čijom ulogom odmjereno i situirano vlada Adrian Pezdirc. Predstavnik onog sloja društva koji je iskoristio veze da se makne iz učmalosti male, ratom oštećene sredine našao je svoje mjesto pod suncem u tuđoj zemlji. Uspio se probiti radom, ali i sam ostaje trajno oštećen jer sada je stranac i tamo i u vlastitoj zemlji. Čežnja za domom koju Adrian prirodno i nepatvoreno prenosi publici ostavlja dojam dobro situiranog čovjeka koji pokušava pomoći svojim prijateljima, no njegov posjet ostavlja sasvim drugačije dojmove pa i njegovo prisustvo pokreće lavinu zatomljenih osjećaja, srdžbe i ljutnje prema svima koji su otišli u nadi boljeg sutra.

Duks, kojeg tumači talentiran mladi glumac Bernard Tomić, svu svoju snagu i nagomilane frustracije vraćanjem Ivana, liječi vrijeđanjem i ponižavanjem jer se osjeća nadmoćnijim od svih. On je ostao, i pronašao svoj put u ovom mraku. Nosi skuplju odjeću, ima stalan posao, ali trajno je nesretan u toj varijanti primitivnog kapitalizma u kojem je samo obični pomoćni radnik u skladištu slatkišima. Napretka za dalje nema, a osjećaj stalnog zaposlenja jedino je što ga drži. Sigurnost koju mu pruža posao, daje mu nadmoć i Bernard Tomić, svojim je glumačkim umijećem eksplicitno prenio ponašanje macho tipa intenzivne unutarnje ispraznosti.

Jednu od ključnih uloga glumi Mateo Videk. Lik psihički oboljelog Ivana, pjesnika i erudita koji je na teškoj terapiji lijekovima, svojim mirnim, gotovo deus ex machina pristupom dolazi na scenu pa nas uvlači u svoj mistični svijet kabale, čita apologete i kršćanske dogmatike, govori o porijeklu grijeha, morala te prepričava vlastita neugodna iskustva iz ludnice. Miran, dostojanstven, kao lik iz romana Dostojevskovog,  Mateo Videk svojom energijom i nastupom izaziva u nama grižnju savjesti, tjera nas da preispitamo sami sebe i vlastitu savjest, između ostalog i pitanje o ispravnosti bolničkih metoda liječenja psihički oboljelih osoba.

Filip Nola, u ulozi Marka Ivanovića, u nekoliko scena, ali vokalom koji plijeni pažnju predstavlja autora knjige o povijesti Hrvata. Ta političko-društvena zbilja kreiranja povijesti, odnosno pisanja povijesti ima vrlo suptilnu, ali jasno prenesenu poruku. Koja je istina ispravna, ona napisana, ili ona izvučena iz neposrednog iskustva?! Odluka je na svakome od nas, ali bitno je da svaka istina ima pravo na preispitivanje.

Uspješan, mlad i izvanredno talentiran Medvešekov glumački tim uspio je prenijeti na pozornicu slojevitost samog djela. Publika je to prepoznala dugim pljeskom, ovacijama i brojnim pohvalama. Huddersfieldov naturalizam i poetika čistih emocija plijene i ne ostavljaju nas ravnodušnima. Svakako pogledajte!

Ulaznice kupite ovdje!

Autor: Martin Mikša

Fotografije: ZKM

 

 

Vaš komentar...