29. svibnja 2020.

odjeci kulture

sve o kulturi na jednom mjestu

Dramski repertoar HNK u Zagrebu dostupan online: ‘Zimska priča’ redateljice Polly Tritschler

U želji da gledatelji ne izgube sponu koja ih veže sa kazalištem, Hrvatsko narodno kazalište omogućilo je gledanje dramskih predstava, opere i baleta online. Suradnja je pokrenuta s redakcijom 24sata, a u nastavku vam donosimo cjelokupni pregled dramskog online repertoara.

Najnovija predstava je Zimska priča Williama Shakespearea u režiji Polly Tritschler, a dostupna je od 19. travnja u 20 sati.

Tko pjeva zlo ne misli

Vjekoslav Majer – Krešo Golik – Rene Medvešek
Redatelj: Rene Medvešek

O predstavi…

Inspiriran scenarijem Kreše Golika za jedan od najgledanijih filmova u povijesti hrvatske kinematografije, nastalom na temelju Dnevnika maloga Perice Vjekoslava Majera iz 1942., Rene Medvešek režirao je kazališni potpourri koji rekonstruira izumirući dobri duh Zagreba. Ova predstava slijedi europsku kazališnu praksu koja kultne filmove tretira kao kulturno blago kako bi nadahnula nove generacije gledatelja. Radnja se događa na Gornjemu gradu između dva svjetska rata, a obitelj Šafranek živi u svojim svakodnevnim purgerskim udobnostima, od ispunjavanja činovničkih obaveza, preko posjeta kavanama do odlaska na izlete. Svakodnevni ritam koji uredno bilježi mali Perica, poremetit će dolazak šarmantnoga neženje gospona Fulira. Službenik Franjo neuspješno pokušava dokazati svojoj ženi da je pametniji i sposobniji nego što zapravo jest. Skriva da je kukavica koja se ne usuđuje od šefa zatražiti sat slobodnog vremena, žali za propuštenim jer je želio postati avijatičar, voli popiti, i stalno se poziva na građanske norme. Ana Šafranek vene u braku s muškarcem, koji i ne primjećuje kako se gospon Fulir udvara njegovoj ženi. Anine moralne ograde polako popuštaju pred šaputanjima gospona Fulira, koji će biti razotkriven i na koncu prisljen oženiti brbljivu tetu Minu.

Priču o svakodnevnici poznatih i omiljenih lica, koja se okupljaju oko stola kao središnjeg mjesta građanskog života, u Medvešekovoj scensko-glazbenoj priči obogaćuje program u špajzcimer smještenog radio-aparata. To tehnološko čudo prodire kroz zidove i grije ozračje zagrebačkih domova. Kako piše prvi kroničar zagrebačkog radija Rudolf Habeduš Katedralis: možemo slutiti što se događalo kad su u grički nebosklon prodrli do tada ti sasvim nepoznati došljaci – uljezi, a možda i osvajači: radio valovi. Taj verglec bez drota, poput nevidljiva gosta zabavlja, obavještava, podučava, razgaljuje, umiruje, tješi, a katkad obmanjuje i plaši svoje slušatelje.

Premijera: 28. rujna 2017.

Ljudi od voska

Mate Matišić
Redatelj: Janusz Kica

O predstavi…

Mate Matišić se u svojemu posljednjem napisanom dramskom djelu, koristeći autobiografske podatke, poigrava odnosom fikcije i stvarnosti te našom, izrazito medijski programiranom potrebom da u tekstu, a često i u životu, iščitavamo senzacionalističke naslove.
Dramski triptih Ljudi od voska sastoji se od tri samostalna i stilski različita dijela, čija je glavna poveznica Viktor, dramski pisac i scenarist, bivši rock-gitarist i pop-rock zvijezda bivše države. U prvom dijelu pod naslovom Obožavateljica Viktor se neočekivano suočava sa svojom dalekom mladošću, da bi se u drugom dijelu naslovljenom Prvi musliman u selu vratio u svoje rodno selo u Dalmatinskoj zagori, gdje ga sudbina jednoga deziluzionirana bivšeg branitelja inspirira na pisanje drame. U završnom dijelu pod naslovom Ispod perike Viktor i njegova žena pristaju preuzeti skrb o djetetu čija majka umire od raka, no ta će odluka neočekivano raskrinkati potisnute konflikte koje Viktor nosi u sebi. Rasprodane izvedbe na matičnoj sceni i vrlo uspješna gostovanja prate ovu predstavu od premijere. Na 27. Marulovim danima predstava je osvojila tri nagrade.

Premijera: 30. prosinca 2016.

Kralj Lear

William Shakespeare
Redatelj: Janusz Kica

O predstavi…

Jedan od najsublimnijih tekstova svjetske dramske literature, Shakespeareov Kralj Lear nastao je između 1603. i 1606. godine. Više od samoga ostarjelog kralja glavni je junak ovdje oluja, prava, opasna i okrepljujuća oluja prirodnih ciklusa koja opisuje krhkost našega života i nadmoćnu silu svemira, čija smo kapljica. Shakespeare je radnju smjestio u raniju britansku povijest, a izvor za priču pronašao u drugom izdanju Holinshedovih Kronika Engleske, Škotske i Irske, objavljenom 1587. godine. Komad počinje u trenutku kada se ostarjeli kralj Lear povlači s prijestolja odlučivši razdijeliti kraljevstvo svojim kćerima. Onoj koja ga najviše voli dat će najveći dio. Goneril i Regan mu laskaju, no najmlađa Cordelija iznenadi svojeg oca riječima kako svoju ljubav ne može nakititi praznim riječima. U bijesu Lear razbaštini Cordeliju, koja odlazi u Francusku. Lear namjerava preostale dane života provoditi naizmjence kod svojih kćeri, no obje su nezadovoljne njegovim svojeglavim ponašanjem te ga izvrijeđaju optužujući za bahato ponašanje. Osuđen lutati pustopoljinama na rubu ludila, najzad spozna svoju zabludu, no to je za Cordeliju prekasno. Shvativši koliko je pogriješio, nesretni kralj umire od žalosti. U ovoj tragediji isprepletenoj političkim intrigama, tajnim savezima i sukobima nitko ne izlazi kao pobjednik. Raskošne fabule s mnoštvom likova Kralj Lear još od praizvedbe 1606. očarava publiku, postavši jedno od najizvođenijih Shakespeareovih djela. Duboka ljudska analiza starosti, roditeljstva, odnosa prema najbližima, bračnih veza, ljubavnih zanosa, izvanbračnih veza, postojanosti i skromnosti, taj tekst čini jednim od temeljnih djela dramske literature. Složena unutrašnja struktura ispresijecana istinskim emocijama, izazov je za sve kazališne umjetnike, a problemi i pitanja koja tekst postavlja vječni su.

Premijera: 23. veljače 2018.

Žena

Josip Kosor
Redatelj: Paolo Magelli

O predstavi…

U jednoj kavani u Dalmaciji dvojica se muškaraca nadmeću za kartaškim stolom, ulozi rastu, a na kraju jedan muškarac polaže novac, a drugi kao ulog daje vlastitu ženu. U majstorski ocrtanom nadmetanju te dvojice saznaje se pozadina cijelog sukoba u koji je uključena i legenda o zločinima njihovih pradjedova, iako je zapravo riječ o njihovu obračunu. U drugoj kavani, u Parizu, gradu svjetlosti, nije posrijedi samo borba za lijepu ženu, nego je to i sukob Europe i Amerike, odnosno sraz materijalizma i idealizma. Žena na kraju sama odluči pripasti Amerikancu kako bi izvukla siromašne umjetnike iz neugodne situacije, koji su optuženi za krađu.
U dva dramska teksta, Ženi i U café du Dôme, objedinjenim pod naslovom Žena Kosor istančano psihološki nijansira svoje likove, no ne bježi ni od svijeta oko sebe najavljujući buduće ratove i bolesti čovječanstva. Pitanja koja autor postavlja nose u sebi neke od dilema današnjeg vremena, a kompromis kao uvjet života također je podvrgnut preispitivanju. Predstava je prepuna začudnih elemenata, od scenografije do kostima i glazbe, a glumačke kreacije izazvale su veliko odobravanje i kritike i publike.

Premijera: 4. ožujka 2016.

Tartuffe

Jean Baptiste Poquelin Molière
Redatelj: Eduard Miler

O predstavi…

Dobrostojeći trgovac Orgon u svoju obitelj dovodi novoga prijatelja Tartuffea unatoč protivljenju svih ukućana. Čovjek koji je očarao Orgona i njegovu majku naoko je ponizan, pobožan, moralan, pun obzira i vrlina te nadasve smjeran. Za ostale ukućane on je običan varalica, lažljivac, laskavac i licemjer. Orgon na kraju shvaća svoju zabludu, no prekasno, i tek ga kraljeva intervencija spašava od propasti. Tartuffe je jedna od najslavnijih Molièreovih komedija, koja je izazvala burne reakcije još na prazvedbi 1664. godine te je dva puta bila zabranjivana… Svrha je komedije da ispravlja i prokazuje ljudske mane…Čovjek lako podnosi prijekor, ali teško trpi porugu. Spreman je da ga smatraju zlim, ali nipošto ne želi da ga smatraju smiješnim… Molièreove su riječi koje nisu izgubile na težini ni u našemu dvadeset prvom stoljeću. Ismijavši licemjerje, nepoštenje, laganje, varanje i pljačkanje, Molière ismijava one poroke koji uporno ne odumiru. U doba kada smo bombardirani lažima sa svih strana, kada su varalice toliko u modi da oni koji to nisu izgledaju poput nesposobnih budala, susret s Molièrevim Tartuffeom pravi je kazališni odgovor na opći kaos i gubitak sustava vrijednosti.

Premijera: 30. rujna 2016.

Ivanov

Anton Pavlovič Čehov
Redatelj: Eimuntas Nekrošius

O predstavi…

Ivanov je vlasnik ladanja s brojnim životnim problemima. U braku je sa ženom koju ne voli, a koja je i vrlo bolesna. Dok se muči sa smislom vlastite egzistencije, Ivanov se beznadno zaljubi u djevojku Sašu, što mu dodatno zakomplicira život. Kako bi pobjegao od problema koje ne zna riješiti, odlučuje se na neočekivan korak.
Čehov je dramu Ivanov napisao za samo deset dana 1887. godine, na narudžbu moskovskoga Korševa kazališta, gdje je djelo i praizvedeno. Iako moskovska praizvedba nije uspjela, sanktpeterburška premijera izazvala je opće oduševljenje i publike i kritike. Čehovljevi likovi prave su minuciozne psihološke studije ljudi čije sudbine nisu ni velike, ni junačke ni neponovljive. Svi oni žive svojim malim životima, no nikada im ne nedostaje snova. Oni su liječnici, vojnici, učiteljice, vlasnici propadajućih seoskih imanja, pjesnici, mlakonje, kolerici, koji u naoko nevezanim dijalozima i scenama prelamaju sve svoje životne, komične i tragične situacije. Čehovljeva su djela reprezentativna upravo za sam žanr drame, a njegovi likovi su ono najbolje i najemotivnije što nam je dala ruska dramska literatura, stoga ne čudi što je Čehov i danas jedan od najizvođenijih dramatičara u svijetu.

Premijera: 5. svibnja 2017.

Ciganin, ali najljepši

Kristian Novak
Redatelj: Ivica Buljan

O predstavi…

Protagonisti ovoga briljantnog Novakova romana čine nevjerojatnu galeriju likova koju prepoznajemo iz strahova današnjice, a uokvireni su u majstorsko fikcijsko tkanje. Mladi Rom Sandokan zvani Sandi zaljubi se u Međimurku Milenu, bijelu ženu iz susjednog sela Sabolščaka. Ona, rastavljena u kasnim četrdesetima, nepravedno izbačena s posla, vraća se u rodnu kuću gdje se mora brinuti za svojeglava djeda. Nuzat, Kurd iz Mosula napušta obitelj i zemlju koju je zahvatio rat, u potrazi za obećanim životom u Calaisu. Plančić, PR iz zagrebačke policijske uprave poslan je na teren da zataška ubojstvo koje može eksplodirati u nasilje i veliki politički skandal. Veteran Domovinskoga rata održava krhki mir u selu, a policajac na zalazu karijere opsjednut je vizijama kao iz apokaliptičke TVserije Leftovers.

Ovi osebujni antijunaci nisu tipizirani predstavnici svoje etničke ili socijalne skupine, oni su plemeniti marginalci koji svojim ponašanjem odudaraju od stereotipa i na empatičan način ruše slike o predrasudama koje društvo gaji o njima. Priče se račvaju i na kraju spajaju oko krvavog ubojstva. Raskošna naracija obuhvaća precizno ispripovijedane biografije iz četiri kulturološka kruga. Novakov je roman precizna socijalna i emotivna topografija identiteta. Jedan je većinski bijeli, ali dolazi iz panonske provincije, drugi je romski, iz istoga kraja, treći predstavlja onaj državni hrvatski, predstavljen preko vlasti iz Zagreba, a četvrti izbjeglički, kurdski. Romanu golem scenski potencijal, prije svega daje raskošan autorov stil sagrađen od elemenata krimića, melodrame, dokumentarnog materijala, socijalne drame, s elementima popularne (sub)kulture, koji uključuje i romske pjesme, od kojih je najpoznatija i naslov romana. Dramatizaciju romana napravio je Ivor Martinić, jedan od najzapaženijih hrvatskih dramatičara čiji tekstovi osvajaju svjetske pozornice.

Premijera: 30. prosinca 2017.

Na kraju tjedna

Redatelj: Bobo Jelčić

O predstavi…

Predstava Na kraju tjedna u žarište stavlja srednju klasu kao predstavnika propulzivnih vrijednosti i društveno-gospodarskoga napretka, što otvara pitanja povezanosti privatnih i javnih impulsa, odnosno pitanja o stabilnosti temelja našega građanskog društva.Raspadom ideologija na ovim prostorima nastala je velika društvena pomutnja – starih načela više nema, a nova još nisu uspostavljena. Praznina se ispunjava neostvarenim željama i naučenim mehanizmima življenja, ali negdje ispod svega ostaju tjeskoba, bijes i strah. Za Bobu Jelčića karakterističan je osobit način rada s glumcima, koji zajedničkim radom na razvijanju postavljenih tema, postaju i suautori njegovih predstava. Improvizacijama na zadani problem traži se posredna ili neposredna veza s izvođačima, a tako i s publikom koja u njima prepoznaje ljude iz svoje svakodnevice, sebi bliske i razumljive. To se ne događa bez emocija i humora koji su sastavni dio Jelčićeva kazališta, čiji rad odlikuju fokusiranost na detalje i dramaturški krupni planovi koji grade totale predstave, uvijek odražavajući neki trenutak pojedinca, a time i društva. Vječno zapitan nad čudom svakodnevice i uobičajenim sitnicama, Jelčić stvara sadržaje s kojim se lako povezati i suosjećati s njima kao da su vlastiti, dok njegov kazališni čin, nenametljive, pritajene poetike transcendentira do univerzalnih pitanja i bolnih mjesta na tijelu našega zajedništva.

Premijera: 21. studeni 2015.

Vučjak

Miroslav Krleža
Redatelj: Ivica Buljan

O predstavi…

U haustoru dnevnoga lista Narodna sloga pronađen je mrtvac. Ustrčalo se svo osoblje, novinar Polugan pokušava završiti jutarnje izdanje. Iznenada u redakciju utrčava suludi Venger koji je izbačen iz lista zbog pljačke urednikova stola. Mladi Krešimir Horvat, nakon obilaska Zagreba iz kojega se ispraćaju vojnici na front, kolegama priznaje kako namjerava otići na selo kao učitelj. Urednik zatiče Vengera i premlati ga. Horvata na putu za Vučjak opljačkaju i ranjavaju zelenokaderaši, a umjesto idilične škole dočeka ga improvizirana gostionica u kojoj udovica bivšeg učitelja, okuplja šareno društvo žandara i dezertera. S njom se prve noći zapliće u strastven odnos, što nije po volji članovima školskoga odbora koji ga uvjeravaju da je njezina prošlost vrlo burna. Horvat se zbližava s Evom, Amerikankom koja se vratila u Vučjak i šverca zlatom opljačkanim po crkvama. Marijana ga ucjenjuje trudnoćom. Njezin oplakani muž Lazar vraća se iz ruskoga zarobljeništva i propovijeda vjeru u Boga. Eva odlučuje pobjeći s Horvatom u Ameriku i ubije žandara Panteliju koji ih je došao uhititi.

Vučjak je jedna od najvažnijih drama Miroslava Krleže i ona u sebi sadrži gotovo sve karakteristike njegova dramskog opusa – od ranog ekspresionizma i avangarde, tematskih blokova i ideja do stilske nenadmašnosti kasnijih djela, koja su obilježila velik dio domaće književnosti  20. stoljeća. Sukob idealizma i svijeta kojim upravljaju animalni instinkti učinit će Horvata našim svakidašnjim neurastenikom s kojim možemo suosjećati, a Vučjak nadasve modernim tekstom koji s lakoćom prepoznajemo i u ovome vremenu.

Praizvedena 1923. na središnjoj nacionalnoj pozornici, zapravo neposredno uoči nove 1924. u kojoj se obilježavala deseta godišnjica početka Velikoga ili Svjetskoga rata, drama Vučjak Miroslava Krleže stabilizirala je promjenu na kojoj je njezin autor u shvaćanju umjetnosti i društva odlučno inzistirao. Poslije nepročitanih legendi i zapriječene Galicije (1920), pa nagrađene Golgote (1922), Vučjak je dramaturški, ali i stilski, metaforički, sažeo kompleks zaraćenog društva u unutrašnju dimenziju snažnog naslovnog simbola koji do danas zvuči kao opomena. Hrvatski su se ratovi, nakon što ih je Krleža (jezično) osvijestio kao domobransku historiju pokazali uvijek odveć velikim i premalo svjetskim, pa se u nas i o stotoj obljetnici Velikoga rata, kako ga se standardno memorira u europskoj kulturi sjećanja, o njemu gotovo isključivo govori kao Prvom svjetskom, čime se i nesvjesno zaliha (velikih) razmjera ostavlja za vlastito iskustvo kao posebnu, prije nego opću bol. Skicirajući ga dvostruko komorno, kao daleki, distancirani, ali unutrašnji, domaći prostor te sobnu scenu njegove konferencijske zagubljenosti, Krleža Vučjaku daje razmjer velikoga svijeta iz kojega se, kao američke i ruske iluzije, vraćaju glasovi, poruke koje bi trebalo doživljajno vrednovati prije nego se otputuje. Stoga je Vučjak Ivice Buljana na izvornoj pozornici u završnom računu stoljeća kao umjetnosti i javnosti, s razbijenim ratnim ogledalom na zavičajnom horizontu, glavni kolodvorkrležijanskih postaja kojima se kretao. Buljanovi su Glembajevi na Baltiku i u Leibachu, Kraljevo u Abidžanu i Kolumbo u Podgorici povratna kronotopija Krležinih rasporeda, koji podrazumijevaju identifikaciju ali uvjetuju više od prigodnog konteksta. Krležina je fraza kao antologija sentimentalna, nasuprot atentatorskom dinamitu kao sredstvu za razbuđivanje zemlje koja obično u predvečerje velikih zbivanja nelijepo hrče da bi se u zoru probudila s osjećajem poraza kao stanja duha. Zagledan u njezin predtekst kao žanrovski labilnu građu prevratnih vremena, pisac je osjećajući rat s kojim se njegova kultura probudila tek kada je kao takav završio, redatelju ostavio Vučjak kao osobnu stilsku ljestvicu sve ako ne mijenja težišta: premda nije polemična, Vučjak je drama na humusu mita o oporoj ljepoti graničnog i nedovršenosti.

Premijera: 30. prosinca 2014.

Peer Gynt

Henrik Ibsen
Redatelj: Erik Ulfsby

O predstavi…

Peer, ti lažeš! slavne su riječi Peerove majke kojima počinje drama Peer Gynt Henrika Ibsena. Praizvedena je 1867. u Oslu, a većinu drame Ibsen je napisao tijekom boravka u Italiji, nedugo poslije odlaska iz Norveške. Glavni lik ove petočinke je anti-junak Peer; lažljivac, avanturist, romantik, sin nekada bogata i ugledna trgovca Jona Gynta, koji je pak postao pijanac te izgubio sav novac ostavivši Peera i njegovu majku u siromaštvu. U prvom činu Peer dolazi na vjenčanje na kojemu ugleda nježnu i nevinu Solveig u koju se zaljubi na prvi pogled, no ona odbija s njime plesati zbog njegove loše reputacije. Kad se napije, otme mladenku, djevojku iz bogate obitelji te provodi s njom noć u planinama. Kao bjegunac, Peer ostavlja otetu mladenku i luta planinama u kojima nailazi na kraljevstvo trolova. Brzopleto prihvati ponudu kralja da oženi njegovu kćer i zauvijek ostane s njom i djetetom koje je na putu, no u zadnji čas se predomisli i pobjegne. Solveig dolazi za njim u planinu da bi ga spasila, no on ne može ostati s njom jer ga podsjeća na sva njegova nedjela. Ponovno bježi, ali prije toga posjećuje majku koja umire. U dugogodišnjem izgnanstvu na obalama Maroka i u egipatskoj pustinji Peer susreće razne likove, koji sliče njemu. Od poslovnog čovjeka koji se obogatio u Americi prodajući robove Peer postaje kralj luđaka. Kad se napokon kao starac vraća u domovinu, suočava se sa svim svojim neizrečenim i propuštenim djelima. Ljevač pucadi želi pretopiti njegovu dušu u nov materijal jer ona nije ostvarila ciljeve za koje je bila stvorena. Peer Gynt nikako ne pronalazi pravoga sebe, no na kraju ga otkupljuje njegova vjerna Solveig svojom strpljivom i milosrdnom ljubavlju.
Dramu Peer Gynt, slavno klasično djelo svjetske dramske književnosti, na scenu Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu postavit će poznati norveški redatelj Erik Ulfsby u sklopu projekta Europski kazališni laboratorij: Drama postaje digitalna, koristeći inovativnu audio-tehnologiju koju će razvijati u suradnji sa stručnjacima iz područja elektroakustike.

Premijera: 20. travnja 2018.

Zimska priča

William Shakespeare
Redatelj: Polly Tritschler

O predstavi…

Jedno od posljednjih djela besmrtnoga Williama Shakespearea Zimska priča nastalo je 1611. godine, a njegova radnja počinje se događati na Siciliji, kada Poliksen, kralj Bohemije, žuri u domovinu poslije devetomjesečnog boravka kod svojeg prijatelja Leonta, kralja Sicilije. Leont ga svim silama pokušava zadržati te šalje svoju trudnu ženu Hermionu u nadi kako će ga ona uspjeti nagovoriti na dulji ostanak. Iznenađen uspjehom ženine misije, Leont posumnja u Hermioninu vjernost i tako počinje niz događaja koji će promijeniti sudbine svih protagonista. Poliksen je primoran na bijeg, Hermiona je optužena za preljub i veleizdaju, a djevojčica koju je rodila prognana je, posve slučajno u Bohemiju, gdje pratimo nastavak događanja.

Ovaj komad vrlo kompleksne fabule posjeduje sve kvalitete velikoga dramskog teksta, baveći se pitanjima o vjernosti, bračnoj ljubavi, uzajamnom povjerenju, prijateljstvu, požrtvovnosti, sumnjičenju, ljubomori i gubitku najbližih. Kao protutežu tragič- nim zbivanjima na Siciliji, u Bohemiji pratimo komična događanja, a sve se skončalo gorko-slatkim krajem. Ova tragikomedija još jedanput pokazuje svu raskoš Shakespeareova genija i razloge njegove 400-godišnje velike popularnosti.

Premijera: 12. veljače 2017.