10. srpnja 2020.

odjeci kulture

sve o kulturi na jednom mjestu

Jamie Arpin – Ricci nedovoljno je razradio teoriju introvertnosti kod pisaca

Jedna od knjiga, koje možete besplatno skinuti ako imate Amazon Kindle račun jest The Introvert Writer, koju je napisao Jamie Arpin Ricci. Nekako me privukao naslov, koji je dosta obećavao – budite najkreativniji tako da budite vjerni sebi!

Pa kako zaista možemo biti vjerni sebi? Prema riječima autora tako da prihvatimo sebe kao introvertnu osobu. On započinje priznanjem da je također introvertna osoba i da živimo u svijetu koji slavi ekstrovertnost.  Ekstrovertirane osobe su osobe koje se osjećaju energičnim i ispunjenim kad su u prisutnosti drugih ljudi, te su najčešće najglasnije, brbljave i vesele. Introvertne osobe su osobe koje svoju ispunjenost pronalaze najčešće u samoći, te imaju selektivan izbor prijatelja. One su mirnije, tihe i razgovaraju samo kad imaju za to potrebu ili neku zanimljivu temu. 

Autor dalje objašnjava da se često socijalno distancirao od ljudi, kad su drugi od njega očekivali više energije i entuzijazma za zabave i okupljanja.  To je zapravo ključni pojam kod razlike između te dvije osobnosti, kako on navodi, parafraziram „razumijemo li što nas čini energičnim ili koja aktivnost nam tu energiju brže troši je glavna razlika između introverta i ekstroverta“.

Za introverta bučne zabave s puno ljudi troše njegovu energiju brže i potrebno mu je neko vrijeme da je vrati, dok ekstraverti ožive u toj situaciji i to ih čini energičnim. 

Slažem se s autorom da je stavljanje ljudi u kutiju u kojoj ih možemo opisati na taj način veoma ograničavajuće, jer neki su ljudi ekstraverti (dobivaju energiju u okruženju s ljudima), a opet su sramežljivi. Postoje različite osobnosti  i svaka osoba je jedinstvena na svoj način.

U  svijetu se slavi ekstrovertnost, ali u svijetu pisaca, introvertnost prevladava. Oni najuspješniji pisci su često introvertirane osobnosti, te ih pisanje u samoći i rad na samostalnim projektima  puni energijom. U tome sam se definitivno našla i sama, jer rad na projektima (često u kasno-noćnim satima) me oduvijek ispunjavao energijom i mogla sam provesti više vremena u samoći nego s prijateljima.

Pisanje je nešto što radite sami. To je posao za introverte koji vam žele ispričati priču, ali vas pri tome ne žele gledati u oči“

John Green – Gradovi na papiru

Autor potom spominje neke vrline introvertnog  pisca, a to su dubina i introspekcija, te bolja komunikacija kroz pisanje uz kvalitetniji rad u samoći . Slabosti takvog pisca su činjenica da su često preplavljeni  zahtjevima tržišta, teško im je tražiti pomoć drugih i ne žele biti povezani s svojim brandom.

Dalje, autor se osvrće na pojam samoće kao prijeko potrebne za introvertnog pisca i iako se slažem s tvrdnjom da pisac mora imati samoću i svoj prostor za pisanje, smatram da bi pravi pisac trebao raditi u bilo kojem okruženju, jer često je takva samoća mnogima luksuz. 

U današnje vrijeme, od pisca se očekuje da bude sve u jednom paketu, što je po meni sasvim nemogući pothvat. I sam autor napominje da pisac mora biti marketinški obrazovan i znati prodati svoju knjigu, promovirati je sam, što je u neku ruku točno, ali da pisac bude i stručnjak za marketing je iznimno rijedak slučaj. Smatram da je taj posao bolje ostaviti ljudima koji znaju i razumiju problem plasiranja na tržište bolje od samog pisca. Da li pri tome zagovaram tradicionalan pristup izdavanja knjige preko agenta ili izdavača? Ne nužno, ali i kod drugog načina izdavanja, kao što je primjer vlastite naklade, potrebno  je promovirati knjigu. Pri tome je bolje ostaviti taj posao osobama koje su za to obrazovane i stručne, jer se tako pisac može samo fokusirati na pisanje, a ne i na ostale aktivnosti.

Za kraj, autor nije naveo konkretne primjere i načine kako da postanemo najkreativniji i kako točno da prihvatimo sebe kao introvertiranu osobu, već je šturo objasnio što je introvertirani pisac i kako to možemo predočiti drugima. Autor se također nije osvrnuo na kreativan proces introvertiranog pisca, niti što zaista takav pisac može ponuditi tržištu.

Mišljenja sam da je podjela pisaca na introvertne i ekstrovertne u redu, ako želimo objasniti kako se pojedina osoba puni energijom i što joj odgovara kod samog procesa pisanja, ali da ostajemo samo na tome, to nije dovoljno.

Osobno se mogu nazvati introvertnim piscem jer volim samoću i tišinu, ali također mogu raditi i u društvu ljudi, pa čak i velikoj buci. Takva, dakle, podjela ne odgovara ljudima koji su na granici, a takvih osoba je više od onih kojima možemo staviti naljepnicu „introvert“ ili „ekstrovert“.

Knjiga je potaknula na razmišljanje kako naša osobnost može djelovati pozitivno ili negativno na proces pisanja, ali je nedovoljno duboko dotaknula temu introvertnosti  i koliko različitih osobnosti postoji. Za kraj, bilo da ste introvertni ili ekstrovertni pisac, bitno je da pišete i da nađete svoju rutinu, bez da se stavljate u neku ladicu ili zamarate opisima!

Sretno pisanje!

Jamie Arpin - Ricci
Jamie Arpin – Ricci

Autor i misionar koji živi u Winnipegu, Kanadi sa svojom suprugom Kim i sinom Micah. Aktivno je uključen u društvo Little Flowers u malenom gradu zapadnog dijela Winnipega i autor je mnogih tekstova. Između ostalog pisao je za The Huffington Post, a teme su mu kreativnost, egzistencija, pitanja pravde i etike.

Jamie Arpin – Ricci


Za portal odjecikulture.com, piše Mateja Saraja