2. lipnja 2020.

odjeci kulture

sve o kulturi na jednom mjestu

‘Oblak boje kože’ Nebojše Lujanovića, roman je koji mijenja svijest

Oblak boje kože roman je autora Nebojše Lujanovića, rođenog Novotravničanina sa stalnom adresom u Splitu. Roman je objavljen 2015. godine i četvrto je djelo u opusu ovog autora, a prethodili su  romani Stakleno oko (2007) i Godina svinje (2010) te zbirke priča S pogrebnom povorkom nizbrdo (2008) i Orgulje iz Wallsassena (2011). Od objavljivanja romana Oblak boje kože do danas Lujanović je napisao još i studiju Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja (2018), zbirku eseja Fatalne simetrije (2019), te najnoviji roman Južina (2019).

Radnja romana smještena je u ratne devedesete na području Hrvatske i Bosne, te manjim dijelom u logor Auschwitz za vrijeme drugog svjetskog rata. Prisutne su dvije ključne narativne linije. Prva je tematiziranje nesretne sudbina Enisa, mladog Roma koji je u fokus javnosti stavljen zbog zločina (paleža kafića) koji nije učinio. Druga, također veoma dobro razrađena dionica je ona koja opisuje stradavanje Roma u Holokaustu. Veoma je zanimljivo (i potrebno) naglasiti stradavanje romske nacionalne manjine u koncentracijskim logorima za vrijeme drugog svjetskog rata, budući da se o tome piše veoma malo ili ne piše uopće. Autor je u više intervjua naglasio kako je priprema za pisanje ovog djela trajala pet godina, a uključivala je razne izvore, od čitanja etnografskih zapisa i povijesnih knjiga pa do razgovora sa relevantnim stručnjacima i posjećivanja romskih naselja. Uzevši u obzir dugu i iscrpnu pripremu, ne čudi da se listajući ovaj roman čitatelj susreće sa formom koja podsjeća na znanstveni rad, sa relativno malo dijaloga i sa mnogo kontekstualizacije koja nam detaljno prikazuje traumatična iskustva i marginalizaciju Roma kroz povijest. Bez obzira na sve to roman je veoma prohodan, a pripovjedač je distanciran, objektivan i nenametljiv. Vjerodostojnosti ovog romana doprinosi i česta upotreba leksema iz romskog jezika, koje je autor veoma vješto integrirao u govore likova.

Od radnje samog romana mnogo je zanimljivija recepcija javnosti. Ne treba potiskivati činjenicu kako živimo na prostoru gdje tema koje dotiču pitanja nacionalnih manjina, domovinskog ili drugog svjetskog rata uvijek podižu mnogo prašine. Upravo zbog činjenice da neke teme za sobom vuku mnoštvo stereotipa, o njima treba pisati i govoriti. Samo tako se može prekinuti kolektivna stigmatizacija bilo koje manjine zbog pogrešaka pojedinaca. Roman je, što je očekivano i sasvim prirodno, od određenih krugova prihvaćen veoma dobro, dok je u drugima ocijenjen kao djelo koje ne nosi nikakvu poruku. Treba napomenuti kako je roman dobio nagrade Romske zajednice Kutina i Svjetske organizacije Roma, što je svojevrsna potvrda prihvaćenosti ovog romana, koji je veoma dobro i bitno djelo hrvatske književnosti posljednjih godina Ako ne po sadržaju, onda sigurno zbog veoma dobrog prikaza romske kulture i problematike o kojoj progovara.

Dvije godine nakon Oblaka Nebojše Lujanovića još se jedan hrvatski pisac uhvatio u koštac sa problematikom romske nacionalne manjine i svoja promišljanja pretvorio u roman. Riječ je o Kristianu Novaku i njegovom romanu Ciganin, ali najljepši. Očito je kako je Novakov roman polučio više uspjeha od Lujanovićevog. Priča Ciganina je zaokruženija i čitljivija, ima veću galeriju likova i naglašenu ljubavnu priču koja je lakše pronašla put do čitatelja.

To nikako ne smije umanjiti vrijednost ranije objavljenog Oblaka boje kože, romana koji je pridonio smanjenju stigmatizacije manjina i otvaranju pitanja stradavanja Roma u vrijeme drugog svjetskog rata.  Nije lako pisati o temi koja se godinama pokušava gurati pod tepih zbog straha od neshvaćanja, kako romske nacionalne manjine, tako i svih ostalih. Nebojši Lujanoviću treba čestitati na hrabrosti, ako nikako drugačije, onda čitanjem njegovog romana u koji je uložio neizmjeran trud koji je kod čitanja itekako primjetan.

Nebojša Lujanović
Nebojša Lujanović

Diplomirao komparativnu književnost i sociologiju te politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Poslijediplomski studij komparativne književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma u Zagrebu dovršava 2012. obranom doktorskog rada “Između nacionalnih književnosti – identitet i pozicioniranje autora od Andrića do Jergovića”. Kao vanjski suradnik, u naslovnom zvanju docenta, izvodi nastavu na Filozofskom fakultetu u Splitu i Zenici. Objavljuje znanstvene radove i sudjeluje na znanstveno-stručnim skupovima iz suvremene hrvatske i regionalne književnosti, sociologije književnosti i kulturalnih studija.

Kupite knjigu!

Za portal Odjecikulture.com, piše Ivan Bardić