29. listopada 2020.

odjeci kulture

sve o kulturi na jednom mjestu

Ponekad se pitam: Zašto uopće pisati?

Koliko ste puta čuli da pisanje nekoga ispunjava, daje mu smisao i oblikuje njegove ideje u začetku, daje potpuno novu perspektivu na svijet oko nas? Koliko ste puta čuli da oni koji pišu zapravo i nisu dio ovoga svijeta, već u njemu samo trenutno prebivaju čekajući da odu u svoj stvarni svijet riječi i ideja? 

Koliko je zapravo apstraktno pitanje „Zašto pisati?“ Zašto? Zašto pokušavati stvoriti nešto iz ničega? Zašto idejama koje kolaju moždanim nervima davati oblike, imena, značenje? Zašto inspirirati ljude riječima, pričama? Odgovor na to pitanje mnogo je kompliciraniji nego što samo implicira. 

Primjerice, ja sam pisac. Ja sam stvaratelj. Dajem život onome što napišem. Stvaram bolji svijet u kojemu vrijede moja pravila. Ja volim, ja zavodim, ja dajem i odnosim. Moje riječi su moje oruđe, svojim riječima pretipkanim na bijeli papir sačinjavam simbiozu stvarnog i nestvarnog, gazim granice onoga što je bilo i što je sad. Da li je pogrešno reći da ja dajem život? Da li je to presebično, možda morbidno ili neka tabu tema? 

Ja pisac. 

Moji me impulsi nagone da ono što vidim zapišem, da tome nečemu udahnem život pričajući priču, kraseći tu sliku atributima i epitetima kako bi onaj tko čita vidio što ja želim vidjeti. Da li je to manipulacija? Ili možda taj netko vidi što njegova percepcija projicira, šireći time svoj svijet shvaćanja i vizualiziranja; što sam onda?  

Ja pisac. 

Pisanje oslobađa! Svijet u kojem smo okovani svakodnevicom, poslovima, obavezama, grcanjem u preživljavanju u sekundi preoblikuje u svijet mogućnosti i odabira. Odabira što vidjeti, što htjeti, što stvoriti. Nema veće slobode od slobode uma da bude to što jest. Da nas navodi u najskrivenije kutke naše mašte iz koje poput mađioničara vadimo priče i simbole koji čisti i goli ne znače ništa, već oblikovani i spojeni čine cjelinu koja svakome ponaosob znači drugo, znači ono što svatko ponaosob želi vidjeti. 

Pisanje je dragulj našeg društvenog života, obelisk civilizacija te vjerni suputnik povijesti nastajanja, kreiranja i oblikovanja emocija i bivanja kroz riječi; veličanstveni tok umjetnosti!

Za portal Odjecikulture.com, piše Marijana Đukić