6. srpnja 2020.

odjeci kulture

sve o kulturi na jednom mjestu

Slika američkoga juga u Faulknerovom romanu ‘Kad ležah na samrti’

Nobelovac William Faulkner je za mjesto radnje svog romana Kad ležah na samrti odabrao izmišljenu regiju Yoknapatawphu, smještenu u Mississippiju. Iako je mjesto radnje izmišljeno, mogu se pronaći mnoge paralele sa stvarnim povijesnim kontekstom i problemima stanovništva američkog juga onoga (vrlo vjerojatno i ovoga!) vremena. Ovdje treba spomenuti kako je američki jug i danas sinonim za siromaštvo, budući da države smještene na samom jugu SAD-a već godinama kotiraju kao najnerazvijenije (unatoč naglom ekonomskom rastu posljednjih nekoliko godina). Bogata povijest robovlasništva u tom dijelu Saveznih država ostavila je dubok trag. Nezanemariva je i činjenica kako se jug dan danas u potpunosti nije riješio rasne neravnopravnosti, što možemo vidjeti u neravnopravnosti u plaćama, u činjenici da bijelci i crnci još uvijek žive u odvojenim kvartovima, ali i čestih napada (pa čak i pokolja) crnačkog stanovništva.

Kako se onda takav društveni kontekst ogleda u ovome djelu? Zanimljiva je činjenica kako je Faulkner rođen na jugu. Odrastao je u ruralnome provincijskom kraju na sjeveru države Mississippi u kojem su proživjela četiri naraštaja njegove obitelji. Sama činjenica da Faulkner bira čak petnaest likova kroz čiju perspektivu sagledavamo isti događaj, govori nam kako pogled na neko društvo (ili povijest istog) ne može biti objektivno, već je prožeto emotivnim doživljajem pojedinca. Život ruralnog stanovništva prožet je napornim radom i teškom borbom za opstanak. Njihovo obrazovanje nije na zavidnoj razini (kada Cash slomi nogu oni mu je zalijevaju betonom), ali oni za to nisu krivi. Oni, kao stanovnici ruralnog, nerazvijenog područja nemaju mogućnosti ostvariti vlastiti napredak na mjestu na kojem se trenutno nalaze. Tome u prilog ide i činjenica da odlazak u Jefferson kako bi pokopali majku zapravo koriste za vlastiti probitak. Grad je za njih svojevrsno otkriće puno raznih mogućnosti o kojima su do sada mogli jedino maštati.

Stremljenje prema gradu kao urbanoj sredini može se povezati sa velikim migracijama dvadesetog stoljeća koje su bile svojstvene za američki jug, a u kojima su bijelci masovno bježali sa sela i naseljavali gradove. Može se primijetiti i da je Anse prema svojoj obitelji poprilično robovlasnički nastrojen, tjera sina da radi čak i kada je toliko umoran da zaspi usred rada, odlazak liječniku smatra nepotrebnim, novac kćeri smatra zajedničkom imovinom… Međutim on, kao svojevrsna slika američkog robovlasnika, prolazi gotovo najbolje. Kupuje zube o kojima sanja godinama i čim pokopa svoju ženu, odmah pronalazi drugu, ne pokazujući na taj način nimalo suosjećanja.

Jug SAD-a osim ratovima često je pogađan i prirodnim nepogodama. Činjenica da u ovom djelu obitelj (koja inače ne pokazuje pretjeranu slogu) udružuje svoje snage kada dolazi do rijeke koja je za njih jednostavno prejaka, govori o potrebi zajedništva nazadnog društva u trenucima najvećih nevolja. Ruralno okružje u kojem se obitelj nalazi očeliči svakog pojedinca, ali velike nevolje su trenuci u kojima je potrebno pokazati slogu.

Iako su svi različiti, što možemo odlično uvidjeti budući da priču sagledavamo kroz unutarnji monolog svakoga od njih, ipak dominira zajednički mentalitet koji ih povezuje. Unatoč takvoj karakterizaciji, stanovnici ruralnog područja prikazani su kao gostoljubivi domaćini puni razumijevanja, dok su stanovnici gradova kroz koje je obitelj prolazila prikazani kao hladni pojedinci spremni na sukobe i neskloni suradnji.

William Faulkner
William Faulkner

Američki pisac svjetskoga glasa koji je uz Jamesa Joycea rodonačelnik romana struje svijesti i majstor unutrašnjeg monologa. U svojim romanima, koji čine cjelovit ciklus, opisuje propadanje starog Juga od američkoga Građanskog rata do modernih vremena. U tom ciklusu najvažnije mjesto zauzimaju romani Buka i bijes i Kad ležah na samrti. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1949. godine.

Kupite knjigu!

Za portal odjecikulture.com, piše Ivan Bardić